nedjelja, 10.06.2007.
the one you love is closer than you think!!!
... posto sam osjetila poriv da bi bilo dobro da nesto novo napisem, tj da malo odvrnem misli od knjige, mucenja i ispita. No kako se nikako nisam mogla sjetit o cem bi pisala, iz razloga sto mi ideje dolaze u valovima, a po glavi mi se vrte glupave pjesme i materija koju ucim, odlucila sam pitat fortune cookie da mi da inspiraciju i ideju....
i eto: kolacic mi reko da je neko koga volim zapravo blize nego ja to mislim...
moja reakcija na to jest naravno lool, ali s druge strane moglo bi se iskorist za nesto neznam kolko pametno i napisat... 
uglavnom cinjenica je da se suprotnosti privlace, ali isto tako da se isti vole (to mi je jednom neko reko), pa kako je to moguce?? vrlo jednostavno zapravo iz razloga, sto nas privlaci nepoznato, jeb ga znatizeljne smo prirode... ali opet s druge strane tu osobu s vremenom pokusavamo promijenit, tj zelimo da ponekad ima isto glediste na svijet ko i mi sami, da i ona zatvara pastu za zube, shvati nasa razmiljanja... i bla... uglavnom, ljudi su komplicirana bica i nista im ne odgovara, uvijek nekaj fali... ako nije u izgledu, onda je u glavi, ak nije u svemu tome onda je u ponasanju itd itd... 
kako shvatit da nekog volimo?? hmm... pitanje za milijun dolara, i kako znati jel ta osoba prava ili ne, jos jedno pitanje koje nam ponekad pomucuje razum... nema pravog odgovora na ta pitanja po meni... Ljubav i opsesivno-kompulzivni poremecaj imaju slican kemijski profil. U prijevodu ljubav i psihicku bolest teko je razlikovati. U prijevodu: ne budite ludi i okanite se toga.... Pa zast onda svi mi nekog boga trazimo, mastamo, zelimo... Zato sto smo ljudi i zato sto smo ko djeca gledali happy end bajke... Zato sto nam je fora kad nemozemo spavati, jesti, kad se smijemo bez veze, smjeskamo ko budale, imamo leptirice u trbuhu... zapravo zelimo sve one klisejaste i gnjecave stvari kaj smo barem jednom u zivotu okusili, ali kako napraviti da taj osjecaj ostane, da prestanemo ocekivati nemoguce?? Jednostavno se moramo prepustiti, prestati traziti i prestati iscekivati godota... on nece doci, nece doci ni princ na bijelom konju, eventualno je moguce da ce se konj doslepati pjeske.... 
Samo je stvar osobno izbora jel mozemo prihvatit tog konja onakvim kakav je, voljet njegove mane i vrline i gledat na njega kao osobu od povjeranje i prijatelja s druge strane.... Isto vrijedi i za frajere, nece doc neka trnoruzica, pepeljuga i slicne pizdarije, doc ce neka baba, pomogucnosti cveketava, blesava.... pa opet jel mozemo nac u njoj osobu od povjerenja... hoce li nam ta baba bit prekrasna i ujutro kad se probudi sva rascupana i stara puna bora... .hm... to je pitanje. Svaki odnos treba njegovati i borit se za njega, u svakom slucaju vezu drze dvije osobe, obje se trebaju truditi, jer to je kao i prijateljstvo kula od karata slozna na vjetru.... ukoliko nema obostranog truda, nema ni kule... na rusevinama nikada ne nastaje prvobitan oblik... gradnja pocinje od temelja, a na s vremenom se samo ucvrscuje.... ostalo su nebuloze....
ovo je sve od mene, ode ja ucit, vidim da od mog pisanja, nikakve koristi, jer bi mogla o tome do jutra.... pusek....
- 17:53 -
četvrtak, 07.06.2007.
raskrizje....
sto se dogodi kad se nademo na raskrizju???
igramo eci peci pec?? znamo li uvijek kuda krenuti???
Cinjenica je da neznamo, i kad skrenemo nismo sigurni dal je to ono sto zelimo, pogotovo ako nam neide sve po planu onako kako smo mi to zamislil... Uvijek se vracamo u proslost, preispitujemo svoje posutupke, i vidi vraga, odjednom zanamo da smo na neke stvari trebali drugacije reagirati, da smo rekli ovo ili ono, do ovog nebi doslo... ma 
Proslost, sadnasnjost i buducnost, to je sve dio naseg zivota, nasih sjecanja, nasih mastarija... Cak jos iz doba kad smo nosili ruzicaste naocale, sve je bilo lijepo, a kad smo razbili koljeno, mama ga je ljubila da prode... A ko sada ljubi slomljeno srce, slomljene snove i iluzije koje smo imali...hmmm... Sve je ovisno o pojedincu i kako neko neke stvari dozivi, ja osobno ako si nesto zacrtam nema sanse da to necu i ostvarit, pa makar umrla do putu ostvarivanja svojih ciljeva. Smatram da kada nam se u zivotu pojavi raskrizje, i cak ako i skrenemo krivim putem, ako smo iskreni prvenstveno sami prema sebi, vrati cemo se na pravi put., Uvijek u zivotu se otvore mogucnosti i sitni prolazi, bitno je uvidjeti priliku i iskoristiti je... Zivot u proslosti je nekoristan, znam iz vlastitog iskustva, a osim toga analiziranje proslosti nas jedino moze dovesti do vrapca... Proslost je ovdje da nas upozorava na moguce propuste u buducnosti, da se razveselimo kad vidimo starog frenda kojeg dugo nismo vidjeli i s njim prepricamo svoje anegdote i na kratko vrijeme opustimo se od stresa svakodnevnice... Stoga kad se nademo na raskrizju puteva, sta god da odlucimo bit ce to dobra odluka, zato sto je to nasa odluka i zato sto iz svake situacije mozemo izvuci najbolje, osim toga svaka cesta negdje vodi... 
... Well I will go down with this ship
And I won't put my hands up and surrender
There will be no white flag above my door ...
moram nastavit ucit i nemozem vise pisat, stoga 
dok se ponovno ne pojavim...
P.S. to one person: nadam se da ce ti ovo pomoci....
- 11:16 -
hihihihhihi :P
efo je otvorih blogich, da iskoristim jos malo ovo svoje nevrijeme, jer sam skuzila da imam cak rupu od sat vremena u rasporedu...
posto, ponekad dobivam inspitacije, za razlicite teme i nebuloze, misljah, zasto ja to nebih ovde sasastavila...
bar cu nekaj korisno radit, a ne hodat po stanu razmisljajuci....
pozdrav od mene
- 10:59 -
